Skip to main content

Ko je kriv za samoubistvo?

Gotovo da nema dana da se ne susretnemo sa vešću da je neko sebi oduzeo život. Šta to čoveka natera da se suprotstavi nagonu za samoodržanjem i „podigne ruku na sebe“?

Mnogi će odmah reći – nemaština i beznađe koji, istini za volju, u poslednje dve decenije ne napuštaju Srbiju. Razlog je međutim mnogo dublji i dalji od materijalne spoljašnjosti. 

Ne dižu ruku na sebe samo ljudi na rubu egzistencije.Razlog treba tražiti u društvenim prilikama, porodici i u nama samima.
samoubisvo_1

Zabluda je da se ljudima koji pokazuju simptome depresije i nagoveštavaju želju za smrću treba pristupati „strogo i otrežnjujuće“. 

Osobi koja je u depresiji, očaju i beznađu nikada ne smete uputiti reči „tvoj problem nije veliki“ ili „nezahvalan si za ono što imaš“ i slično.

Čovek se na samoubistvo ne odlučuje u trenutku, već o tome razmišlja dugo, ponekad i mesecima. Sve to vreme on je uplašen, očajan, bezvoljan. Iskren razgovor s njim, koji bi mu pružio podršku i nakon kojeg bi osetio da postoji neko ko razume njegove probleme, mogao bi da ga odgovori od ideje da sebi oduzme život. 

Činjenica je da joj uglavnom ne možete ni rešiti problem, ali joj vašim prisustvom i bezuslovnom podrškom možete dati volju za životom. 

Morate naglašavati vašem bližnjem da ste tu za njega. To je izuzetno važno! On mora imati poverenje da ga vi nećete napustiti i da nije sam na svetu. Sve vreme je problem u tome, što beznađe proističe iz osećaja usamljenosti, čak i kada ona nije realna.

Znaci upozorenja

  • Direktne ili indirektne najave samoubistva (bliskim prijateljima, slanjem SMS-a, porukama na društvenim mrežama)
  • Nagle promene u raspoloženju i ponašanju
  • Upadljivo poklanjanje ličnih stvari
  • Prolazak kroz krizu, traume (smrt bliske osobe, gubitak posla, pogoršanje zdravlja, raskid ljubavne veze, zlostavljanje, neželjena selidba)
  • Bes, ljutnja, agresija, želja za osvetom
  • Izolacija, povlačenje od drugih
  • Rizično ponašanje (izazivanje sudbine)
  • Konzumiranje alkohola i droge
  • Prethodni pokušaji samoubistva

U tome koliko ćete glasno odgovoriti na tuđe tihe pozive u pomoć, ogleda se veličina nas kao ljudi. Dokažimo da možemo biti veliki.

Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković
062/873-44-74

Comments

Popular posts from this blog

Da li je vaše dete hiperaktivno?

Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem? Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti. Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije.  Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brb...

Depresija

Šta je depresija? Reč depresija potiče od latinske reči deprimere , što znači potisnuti, utisnuti ili udubiti. Depresija se najčešće vezuje za osećanje tuge, međutim, ona je kompleksnija od obične tuge. Nju karakteriše povlačenje, potištenost, pad volje i energije, nesanica, gubitak apetita, prepuštanje mračnim mislima, samookrivljavanje, usporen misaoni tok, beznadežnost, i bespomoćnost. Depresija utiče na raspoloženje, osećanja, misli, ponašanje i zdravlje uopšte.

Crtež autistične devojčice

Ne postoji ni jedan opsežniji tekst o dečijem crtežu koji se nije osvrnuo na crteže male Nađe, devojčice kojoj je najpre postavljena dijagnoza mentalne zaostalosti, a zatim se i autizam .