Skip to main content

Kognitivno bihejvioralna terapija

Kognitivno-bihejvioralna-terapija-12
Kognitivno bihejvioralna terapija (KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) je oblik psihoterapije koja naglašava važnost uloge mišljenja u tome kako se osećamo i kako se ponašamo. Dakle, naše misli (kognicije) utiču na naša osećanja i ponašanja, a ne neki spoljašnji činioci kao što su ljudi, situacije ili događaji. To znači da mi možemo promeniti način na koji mislimo sa ciljem da se osećamo i delujemo bolje, iako se situacija nije promenila.

Kognitivno bihejvioralna terapija spada u najbrže terapije po postizanju željenih terapijskih rezultata.
Drugi oblici terapije mogu trajati godinama. Ono što omogućava kognitivno bihejvioralnoj terapiji da bude kraća od drugih je visoka instruktivna priroda i činjenica da uključuje domaće zadatke.

Kognitivno bihejvioralna terapija ne govori ljudima šta treba osećati. Ipak, većina ljudi koji dolaze na terapiju ne želi da se oseća onako kako se oseća. Ako smo uznemireni zbog naših problema, mi imamo dva problema- problem i našu uznemirenost zbog njega. 
  • Anksioznost nastaje kada procenimo da nam preti opasnost.
  • Tuga nastaje kada procenimo da smo izgubili nešto ili da smo poraženi.
  • Ljutnja i bes nastaju kada procenimo da se ljudi ne ponašaju onako kako treba.
Kognitivno bihejvioralna terapija se pokazala efikasnom za širok raspon problema. Klijent i terapeut zajedno rade na identifikovanju i razumevanju problema u odnosu na misli, osećanja i ponašanja. Pristup je usmeren na teškoće ovde i sada, i zasniva se na razvijanju zajedničkog pogleda na klijentove probleme. To vodi određivanju individualnih, vremenski ograničenih ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano nadgledaju i evaluiraju. 

Kognitivno bihejvioralni terapeuti rade sa pojedincima, porodicama i grupama. Ovi pristupi se mogu koristiti u pomaganju bilo kome, bez obzira na sposobnosti, kulturu, rasu, seksualnu orijentaciju, pol... 

Kognitivno bihejvioralna terapija predstavlja saradnju između klijenta i terapeuta kako bi:
  • razvili zajedničko razumevanje klijentovog problema
  • utvrdili na koji način klijentov problem utiče na njegovo mišljenje, ponašanje, osećanja i svakodnevno funkcionisanje
Na osnovu shvatanja klijentovog problema, terapeut i klijent zajedno rade na određivanju ciljeva terapije i dogovaraju se oko plana tretmana. Terapija omogućava klijentu da osmisli rešenja za svoje probleme, koja će mu biti od veće pomoći od onih koje je do tada koristio. To često podrazumeva da klijent između dve seanse isprobava primenu novih rešenja. 

Terapijske seanse se odvijaju jednom nedeljno u trajanju od sat vremena. Terapija obično traje od 10 do 15 seansi, ali u nekih slučajevima traje znatno kraće, odnosno znatno duže. Nakon završetka tretmana terapeut i klijent se dogovore određenog broja naknadnih seansi kako bi održali postignut napredak.

Sprovedena su brojna istraživanja efikasnosti kognitivno bihejvioralne terapije i utvrdilo se da je ona posebno efikasna u tretmanu sledećih poremećaja:

  • anksioznost i panični poremećaj
  • fobije (agorafobija, jednostavne fobije)
  • socijalna anksioznost, socijalna fobija
  • sindrom hroničnog umora
  • depresija
  • opsesivno kompulsivni poremećaj
  • poremećaji ishrane (anoreksija, bulimija)
  • problemi u partnerskim odnosima
  • problemi u seksualnom funkcionisanju (seksualne disfunkcije)
  • problemi kod dece i adolescenata
  • hroničan bol
  • tikovi
  • bes
  • bolesti zavisnosti
  • problemi povezani sa teškoćama u učenju
  • poremećaji ličnosti (bipolarni poremećaj)
  • psihoze 
  • post traumatski stresni poremećaj
  • poremećaji spavanja
  • poremećaji pažnje (ADD i ADHD)
  • noćno mokrenje (enureza).

Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Da li je vaše dete hiperaktivno?

Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem? Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti. Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije.  Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brb...

Depresija

Šta je depresija? Reč depresija potiče od latinske reči deprimere , što znači potisnuti, utisnuti ili udubiti. Depresija se najčešće vezuje za osećanje tuge, međutim, ona je kompleksnija od obične tuge. Nju karakteriše povlačenje, potištenost, pad volje i energije, nesanica, gubitak apetita, prepuštanje mračnim mislima, samookrivljavanje, usporen misaoni tok, beznadežnost, i bespomoćnost. Depresija utiče na raspoloženje, osećanja, misli, ponašanje i zdravlje uopšte.

Crtež autistične devojčice

Ne postoji ni jedan opsežniji tekst o dečijem crtežu koji se nije osvrnuo na crteže male Nađe, devojčice kojoj je najpre postavljena dijagnoza mentalne zaostalosti, a zatim se i autizam .