Skip to main content

Depresija

Depresija-1
Šta je depresija?

Reč depresija potiče od latinske reči deprimere, što znači potisnuti, utisnuti ili udubiti. Depresija se najčešće vezuje za osećanje tuge, međutim, ona je kompleksnija od obične tuge. Nju karakteriše povlačenje, potištenost, pad volje i energije, nesanica, gubitak apetita, prepuštanje mračnim mislima, samookrivljavanje, usporen misaoni tok, beznadežnost, i bespomoćnost. Depresija utiče na raspoloženje, osećanja, misli, ponašanje i zdravlje uopšte.

Raspoloženje

Što se raspoloženja tiče, ono je ujutru najlošije pa se popravlja kako dan napreduje. Promene raspoloženja se mogu smenjivati tokom dana. Kod depresivnih se često uočava nesposobnost uživanja u stvarima, stalni osećaj anksioznosti i doživljaj beznađa.

San

Depresija utiče na san osobe, pa uglavnom imaju poremećen san. Najčešće se javlja veoma rano buđenje, nakon čega je nemoguće ponovno uspavljivanje, često usled bujice neprijatnih misli. Sa druge strane, depresija se odlikuje i preteranim spavanjem tj. bežanjem u san, što se javlja kod malog broja depresivnih osoba.

Energija

Depresija se karakteriše usporenim misaonim tokom, usporenim govorom, padom apetita, gubitkom telesne težine, smanjenom seksualnom željom. Kod manjeg broja javlja se i povećanje apetita i dobijanje na težini.

Kako da znam da li bolujem od depresije?

Ako simptomi traju dve nedelje ili duže, skoro svaki dan, možemo reći da osoba ima depresivnu epizodu. Depresivna epizoda može biti blaga, umerena ili teška. 
U toku života, depresivna epizoda se može javiti samo jednom, ali i više puta kada je reč o depresivnom poremećaju. 

Važno

Ukoliko se depresija ne leči, ona može dobiti hronični tok. Neka istraživanja pokazuju da posle prve depresivne epizode 50% osoba nikada više neće imati depresiju. Međutim, ako se ponovi još jedna depresivna epizoda, verovatnoća da će se pojaviti i treća raste na 70%, a sledeća epizoda povećava rizik od daljih depresija na čak 90%.

Lečenje

Najbitnije je pravilno postavljanje dijagnoze. Preporučuje se kognitivno bihejvioralna terapija, često uz primenu medikamentozne terapije. Bilo o kojoj terapiji da je reč, depresivna osoba mora biti strpljiva, jer kratkotrajna poboljšanja su samo privid da je došlo do izlečenja.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Svake večeri radite na tome da budete srećniji - veoma jednostavno

“Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita: – Šta mislite koliko je teška ova caša? – 50 gr…100 gr… 125 gr… – nagađali su studenti. – Istina je u stvari da ni ja ne znam. i dok je NE izmerimo ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam hteo da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo nekoliko minuta? – Ništa! – odgovoriše studenti. – Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu ceo sat? – ponovo zapita profesor. – Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student. – Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako ceo jedan dan? – Ruka će od takvog napora početi jako da vas boli, a moguće je da će vam se ukoćiti mišići, možda će vam se ruka čak i paralizovati. I vrlo je verovatno da ćete osetiti potrebu da hitno odete kod lekara. – Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se promenila težina čaše? – Ne! – o