Skip to main content

Da li je vaše dete hiperaktivno?

Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem?

Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti.

Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije. 

Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brblja nešto samo sa sobom, ne promišlja ništa pre nego što kaže ili uradi pa često ispadne trapavo ili kaže nešto što je neprilagođeno situaciji itd. 

Često žele da oni budu ti koji komanduju drugima iako zaostaju za vršnjacima u emotivnom razvoju. Nije retka ni pojava tikova, loš san ili mokrenje u krevet.
 
Osobe sa ADD-om bez hiperaktivnosti bi se mogle opisati kao “sanjari” ili “vanzemaljci”. Mnoge od ovih osoba su povučene, letargične, žive u svom svetu, sklone su dnevnom sanjarenju….Drugi ih mogu smatrati lenjima ili nezainteresovanima, ili misle o njima da su inteligentni sanjari ali “izgubljeni u vremenu i prostoru”. Deca sa ADD-om ne prave probleme kao ona hiperaktivna i impulsivna i zato njihovi problemi često bivaju otkriveni tek kasnije, kada dođe do izražaja njihov školski neuspeh. ADD je češći kod devojčica, koje su sklonije da budu dobre i poslušne i ne prave probleme kao deca sa ADHD-om, tako da se može desiti da problem ostane neprimećen. ADD deca su, za razliku od ADHD dece veoma senzitivne, anksiozne osobe sa niskim samopoštovanjem. Roditelji imaju potrebu da ih nekako “prodrmaju” , probude i podstaknu da daju nešto od sebe. Najčešće im dobro ide u oblasti umetnosti, muzike, sporta i sl. Tada se fokusiraju na ono što vole, a zapostavljaju obavezno gradivo.

Comments

Popular posts from this blog

Depresija

Šta je depresija? Reč depresija potiče od latinske reči deprimere , što znači potisnuti, utisnuti ili udubiti. Depresija se najčešće vezuje za osećanje tuge, međutim, ona je kompleksnija od obične tuge. Nju karakteriše povlačenje, potištenost, pad volje i energije, nesanica, gubitak apetita, prepuštanje mračnim mislima, samookrivljavanje, usporen misaoni tok, beznadežnost, i bespomoćnost. Depresija utiče na raspoloženje, osećanja, misli, ponašanje i zdravlje uopšte.

Kognitivno bihejvioralna terapija

Kognitivno bihejvioralna terapija (KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) je oblik psihoterapije koja naglašava važnost uloge mišljenja u tome kako se osećamo i kako se ponašamo. Dakle, naše misli (kognicije) utiču na naša osećanja i ponašanja, a ne neki spoljašnji činioci kao što su ljudi, situacije ili događaji. To znači da mi možemo promeniti način na koji mislimo sa ciljem da se osećamo i delujemo bolje, iako se situacija nije promenila. Kognitivno bihejvioralna terapija spada u najbrže terapije po postizanju željenih terapijskih rezultata.