Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem?
Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti.
Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije.
Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brblja nešto samo sa sobom, ne promišlja ništa pre nego što kaže ili uradi pa često ispadne trapavo ili kaže nešto što je neprilagođeno situaciji itd.
Često žele da oni budu ti koji komanduju drugima iako zaostaju za vršnjacima u emotivnom razvoju. Nije retka ni pojava tikova, loš san ili mokrenje u krevet.
Osobe sa ADD-om bez hiperaktivnosti bi se mogle opisati kao “sanjari” ili “vanzemaljci”. Mnoge od ovih osoba su povučene, letargične, žive u svom svetu, sklone su dnevnom sanjarenju….Drugi ih mogu smatrati lenjima ili nezainteresovanima, ili misle o njima da su inteligentni sanjari ali “izgubljeni u vremenu i prostoru”. Deca sa ADD-om ne prave probleme kao ona hiperaktivna i impulsivna i zato njihovi problemi često bivaju otkriveni tek kasnije, kada dođe do izražaja njihov školski neuspeh. ADD je češći kod devojčica, koje su sklonije da budu dobre i poslušne i ne prave probleme kao deca sa ADHD-om, tako da se može desiti da problem ostane neprimećen. ADD deca su, za razliku od ADHD dece veoma senzitivne, anksiozne osobe sa niskim samopoštovanjem. Roditelji imaju potrebu da ih nekako “prodrmaju” , probude i podstaknu da daju nešto od sebe. Najčešće im dobro ide u oblasti umetnosti, muzike, sporta i sl. Tada se fokusiraju na ono što vole, a zapostavljaju obavezno gradivo.
Comments
Post a Comment