Skip to main content

Depresija od rodjenja do adolescencije

Depresija od rođenja do mlađe školske dobi 


Depresija se može dijagnostifikovati kod dece nakon 2-3. godine iako je tom periodu depresija izuzetno retka. Depresija se u predškolskom periodu karakteriše simptomima kao što su iritabilnost, apatija, plačljivost i sl.


Depresija u kasnom detinjstvu i pretpubertetu


Depresija-deca-1
U ovom periodu depresija kao dijagnoza se postavlja vrlo retko iz razloga što u ovom periodu deca imaju relativno malo vidljivih depresivnih simptoma. Istraživanja nam govore kako u ovom uzrastu ima samo 1.5% do 2% dece koja zadovoljavaju kriterijume depresije. Dete u ovom uzrastu nije sposobno da opiše i predoči rečima svoje osećaje.
Istraživanja pokazuju kako su sama deca puno bolja u prepoznavanju simptoma depresije među vršnjacima nego odrasli. U ovom uzrastu mogu se javiti i halucinacije kod dece koje su u skladu s njihovim promenama raspoloženja.
S obzirom na simptome depresije u ovom periodu depresija se može javiti u nekom od sledeća tri tipa: prvi afektivni tip koji javlja se kod dece starosti 6 do 8 godina i karakteriše ga izražena tuga, beznadežnost i bespomoćnost, zatim drugi tip koji je uobičajen nakon 8. godine, a karakteriše ga nisko samopoštovanje i treći tip koji se javlja kod dece starije od 11 godina koji se karakteriše osećanjem krivice.


Depresija u pubertetu i adolescenciji 


Glavni problem u ovom uzrastu je kako razlikovati adolescenta kod koga se razvila depresija od normalno neraspoloženog adolescenta. Adolescencija je razdoblje kada dete intenzivno i dinamično doživljava velike promene. Dva osnovna obeležja depresivnosti u adolescenciji su 

1. Značajno povećanje broja depresivnih simptoma. Depresija se u periodu adolescencije javlja kod oko 5% adolescenata po nekliničkim uzorcima i kod 25% po kliničkim uzorcima. Povećanje procenta dece sa depresijom u razdoblju adolescencije može biti čak četvorostruko u poređenju sa ranim detinjstvom. 

2. Pojava značajnih polnih razlika gde devojčice imaju znatno veći broj simptoma depresivnosti od dečaka: 2.6% dečaka i 10.2% devojčica pokazuje simptome depresije.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivno...

Crtež autistične devojčice

Ne postoji ni jedan opsežniji tekst o dečijem crtežu koji se nije osvrnuo na crteže male Nađe, devojčice kojoj je najpre postavljena dijagnoza mentalne zaostalosti, a zatim se i autizam .

Da li je vaše dete hiperaktivno?

Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem? Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti. Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije.  Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brb...