Skip to main content

Kako prepoznati autizam?

Autizam se najčešće javlja tokom prve tri godine života sa periodom normalnog razvoja ili bez njega, pa možemo govoriti o sekundarnom i primarnom autizmu. Dete koje ima autizam, često, već od rođenja pokazuje neobično ponašanje: previše je mirno ili je izrazito nemirno, ne reaguje na osobe i predmete oko sebe, a u trećem mesecu života izostaje prvi osmeh. Dete koje ima autizam zaokupljeno je samo sobom, gleda svoje ruke, ne obazire se na okolinu. To kod roditelja ne mora izazvati zabrinutost, pogotovo ako se radi o prvom detetu i ako su bez iskustva. Dete je inače fizički zdravo i dobro napreduje.


Autizam - Prvi znaci


autizam-u-najranijem-periodu-1
Roditelji dece koja imaju autizam postaju zabrinuti tek kada uoče izostanak govora nakon prve godine, što je to obično i prvi razlog odlaska kod lekara. Ponekad se posumnja na gluvoću, jer se dete ne odaziva na pozive. Dete koje ima autizam, osim zaostatka u razvoju govora, često pokazuje i druge smetnje naročito poremećaje u socijalnim odnosima, ali i stereotipne radnje, neobično igranje, česte i bezrazložne promene raspoloženja, otpor promenama, agresivno, autoagresivno i destruktivno ponašanje. Osim ovakvog postepenog razvoja poremećaja u prve dve godine, ponekad se dete iznenada, obično nakon psihičkog stresa, vakcinacije, hospitalizacije ili drugog odvajanja od majke za vrlo kratko vreme u potpunosti psihički promeni. Ovakav početak poremećaja relativno je čest dece koja imaju autizam. Dete koje se do nekog perioda razvijalo normalno ili se barem tako činilo roditeljima, naglo se promeni. Govor koji je do tada bio razvijen, dete koje ima autizam, više ne koristi, ne zanimaju ga dešavanja oko njega, nije zainteresovan za igre itd. Govor i ponašanje deteta regredira uz učestale stereotipne radnje i prisile.

Autizam - Ostali simptomi


Osim simptoma karakterističnih za postavljanje dijagnoze, autizam često prate i drugi simptomi. U najranijem uzrastu to mogu biti psihomotorni nemir i stereotipije i vrlo slaba pažnja koja usporava vaspitno i obrazovno napredovanje. Dete može biti agresivno i autoagresivno iako je agresija učestalija nakon puberteta. Dete koje ima autizam često pokazuje bezrazložan strah od određenih predmeta. Opire se promenama i ne voli nove sredine. Izražava neprijatnost na određene stimuluse koje dolaze od spolja npr. na različite zvukove koji ne moraju biti neprijatni za druge osobe. Nakon najčešće relativno mirnog perioda sledi buran period puberteta u kome se kao i kod zdrave dece, kod dece koja imaju autizam događaju mnoge telesne i psihičke promene. U tom periodu, agresija postaje izraženija što je verovatno povezano i sa povećanom fizičkom snagom deteta.

Autizam - Tok bolesti i prognoza


Tok bolesti i prognoza zavise od intelektualnog funkcionisanja, razvoja govora, ali i od težine karakterističnih simptoma autizma. U najranijem uzrastu simptomi kao što su psihomotorni nemir i nedostatak pažnje, a u odraslom kao što su agresija i autoagresija mogu dodatno zakomplikovati poremećaj i otežati terapiju. Zato je neophodno već od početka terapijski delovati na nepoželjne simptome.

Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Svake večeri radite na tome da budete srećniji - veoma jednostavno

“Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita: – Šta mislite koliko je teška ova caša? – 50 gr…100 gr… 125 gr… – nagađali su studenti. – Istina je u stvari da ni ja ne znam. i dok je NE izmerimo ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam hteo da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo nekoliko minuta? – Ništa! – odgovoriše studenti. – Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu ceo sat? – ponovo zapita profesor. – Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student. – Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako ceo jedan dan? – Ruka će od takvog napora početi jako da vas boli, a moguće je da će vam se ukoćiti mišići, možda će vam se ruka čak i paralizovati. I vrlo je verovatno da ćete osetiti potrebu da hitno odete kod lekara. – Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se promenila težina čaše? – Ne! – o