Skip to main content

Autizam - Reakcija na mirise, zvuk i svetlost

Autizam - Reakcija na zvuk


Deca koja imaju autizam mogu biti hiposenzitivna ili hipersenzitivna na zvukove. Roditelji i učitelji izveštavaju da kod neke dece koja imaju autizam prividno bezazleni zvukovi mogu uzrokovati vrlo žestoke reakcije i anksioznost. To može biti posebno problematično u školi koja obično uključuje mnogo različitih zvukova kao što su škripanje stolice, zvono, škripanje krede i sl. Osobe koje imaju autizam izveštavaju da su njima takvi zvukovi izuzetno intenzivni.

Autizam - Reakcija na mirise


Osim zvukova, deca koja imaju autizam mogu reagovati na mirise poput parfema ili dezodoransa. Neki koriste čulo mirisa kako bi dobili informacije o okruženju.

Autizam - Reakcija na svetlost


Često možemo videti kako autistično dete pokriva oči kako bi izbeglo delovanje određenog svetla ili bljesak sjajnih predmeta dok neka deca koja imaju autizam traže sjajne predmete i gledaju ih duže vreme.

Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Kognitivno bihejvioralna terapija

Kognitivno bihejvioralna terapija (KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) je oblik psihoterapije koja naglašava važnost uloge mišljenja u tome kako se osećamo i kako se ponašamo. Dakle, naše misli (kognicije) utiču na naša osećanja i ponašanja, a ne neki spoljašnji činioci kao što su ljudi, situacije ili događaji. To znači da mi možemo promeniti način na koji mislimo sa ciljem da se osećamo i delujemo bolje, iako se situacija nije promenila. Kognitivno bihejvioralna terapija spada u najbrže terapije po postizanju željenih terapijskih rezultata.

Depresija

Šta je depresija? Reč depresija potiče od latinske reči deprimere , što znači potisnuti, utisnuti ili udubiti. Depresija se najčešće vezuje za osećanje tuge, međutim, ona je kompleksnija od obične tuge. Nju karakteriše povlačenje, potištenost, pad volje i energije, nesanica, gubitak apetita, prepuštanje mračnim mislima, samookrivljavanje, usporen misaoni tok, beznadežnost, i bespomoćnost. Depresija utiče na raspoloženje, osećanja, misli, ponašanje i zdravlje uopšte.

Da li je vaše dete hiperaktivno?

Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem? Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti. Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije.  Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brb...