Anksioznost - Termini
U literaturi se najčešće pojavljuju termini kao što su; „strah“, „klinički strah“, „izbegavajuće ponašanje“, „izbegavajuća reakcija“, „anksioznost“, „anksiozno stanje“, „fobija“ i „fobična reakcija“. U nekim slučajevima, ovi termini se koriste za isti fenomen, dok su opet sa druge strane često korišćeni kako bi naznačili različite teškoće.
Anksioznost i strah
Strahovi i anksioznost sastavni su deo života kako dece tako i odraslih pa se nekada anksioznost i strah posmatraju kao adaptivne reakcije (one koje možemo kontrolisati), a nekada kao maladaptivne, odnosno, kao reakcije koje nisu pod našom kontrolom, a koje određuju naše reakcije i ponašanje. Da bi dečije strahove i brige proglasili poremećajima moramo uočiti poremećaj funkcionisanja. Procenjuje se da 6-8% dece i adolescenata oseća anksioznost tj. ima anksiozni poremećaj, što ga stavlja u kategoriju najčešćih poremećaja u detinjstvu. Deo anksioznih simptoma je razumljiv i očekivan u takozvanim „prelaznim“ razdobljima kao što su polazak u vrtić, osnovnu školu, srednju školu, fakultet tj. u situacijama koje zahtevaju prilagođavanje i učenje novih odgovarajuih oblika ponašanja. Osim stresa koji deca doživljavaju upisom u prvi razred osnovne škole, veoma stresnim se pokazuju i prelazi iz jednog razreda u drugi.
Iako kod neke dece nije dijagnostifikovana anksioznost kao poremećaj, ona pokazuju teškoće u funkcionisanju i to zbog određenih simptoma. Osnovna postavka u razvojnoj psihopatologiji je da se osoba ceo život kreće između patoloških i nepatoloških oblika funkcionisanja i da njeno funkcionisanje nikada nije ni potpuno patološko ni potpuno nepatolško.
Anskioznost i strah - Razvoj tokom odrastanja
Anksioznost i strah su promenljivog sadržaja pogotovo zbog uticaja detetovih razvojnih iskustava i povećanih kognitivnih sposobnosti. To nas vodi do zaključka da se anksioznost i strahovi, kao i njihov kvalitet, menjaju sa godinama. Možemo zaključiti da sa uzrastom, jedan strah zamenjuje drugi i da se zapravo broj strahova menja kao posledica psihičkog i kognitivnog sazrevanja. Istraživači su pronašli da se strah od kazne i opasnosti smanjuje sa uzrastom, dok se strahovi od evaluacije postignuća i socijalni strahovi pojačavaju sa uzrastom. U pubertetu, anksioznost počinje da se razvija u panični poremećaj, socijalnu anksioznost, agorafobiju i sl. Kod adolescenata se strah i anksioznost najčešće vezuju za događaje oko škole, lične kompetencije,i fizičko zdravlje, a tu je i strah da se ne ispadne glup (socijalna anksioznost). Anksioznost koja se u ovom period javlja može biti posledica naglaska koji se stavlja na uspeh u školi. U skladu sa tim, mnoga istraživanja ukazuju na to da pad na ispitu, loše ocene i domaći zadaci uzrokuju strah i anksioznost.
Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković
Comments
Post a Comment