Tokom prazničnog perioda despresija vreba zbog raskoraka između prevelikih očekivanja i učinka. Protiv takvih osećanja treba se boriti druženjem, nesebičnim davanjem i pomaganjem bližnjima, čemu zapravo dani praznovanja i služe.
Uprkos činjenici da nas praznici čine veselima i ispunjenima, nije retkost da se upravo tada neki osećaju usamljeno, a u podvlačenju crte o ličnom uspehu, rezultat je često razočaranje. Postoje mehanizmi odbrane od loših emocija u tim danima i moguće je zadržati dobro raspoloženje.
Svaki praznik, bitan datum donosi često razmišljanja o tome šta je iza i ispred nas što često dovodi do psihološkog bilansiranja. Često smo nezadovoljni tim bilansima, jer očekujemo previše od datuma. Kada podvučemo crtu vidimo da se nije desilo ono što smo očekivali, i tada dolazi do neraspoloženja, gubitka volje, nesanice, razdražljivosti, tuge, sete.
Praksa pokazuje da su porodična praznična okupljanja često okidač da se posle dužeg oklevanja donese odluka o razvodu braka.
Ljudi su tokom praznika više usmereni jedni na druge i provode dosta vremena zajedno. Kada sve ono što je stavljeno pod tepih dođe u prvi plan dolazi do burnih dramatičnih situacija i donošenja velikih životnih odluka, koje nikad nisu dobre kad su ishitrene i impulsivne, pa treba sačekati da se mirne glave sprovedu.
Želje za velikom promenom treba da se izbegnu jer je upravo mehanizam magijskog očekivanja da će prazik doneti nešto novo uzročnik praznične depresije.
Očekivanja treba da budu da razumemo sebe, a ne da se svet promeni i namesti po našoj meri. To će pomoći da praznici proteknu onako kako treba, u veselju, raspoloženju, da se malo odmorimo. Možemo uvek da pomognemo ne samo materijalnim, već i emotivnim i psihološkim davanjem – volontiranjem, dobrotvornim radom, pomaganjem nekome pored sebe... Uvek treba pomoći. To dobar antidepresiv za svakoga.
Comments
Post a Comment