ASERTIVNOST je veština aktivnog zalaganja za svoja prava bez ugrožavanja prava drugih ljudi. Uključuje fino (pre)poznavanje svojih osećanja, potreba i granica u odnosu na druge ljude i otvoreno i iskreno komuniciranje sa drugima.
Razumevanje asertivnosti je lakše kada razmotrimo i druga dva načina ponašanja u društvenim interakcijama, a to su agresivno i pasivno ponašanje.
Kod agresivnog ponašanja osoba se zalaže za svoja prava, bori se da ostvari ono što želi, a da pri tom obično ugrožava prava drugih. Drugi se zbog takvog ponašanja osećaju preplašeno ili ljuto pa često odlaze iz odnosa ili i sami postaju agresivni, tako da postoji velika mogućnost sukoba. Na kraju, osoba dobije ono što je u startu želela, ali joj dugoročno stradaju odnosi sa drugim ljudima.
Osobe koje se pasivno ponašanju se povlače iz mogućih sukoba, ne bore se za svoja prava i stavljaju potrebe i prava drugih ljudi ispred svojih. Odustaju od svojih potreba u želji da ne ugroze odnos i izbegnu sukob. Nažalost, zbog toga se često osećaju loše, iskorišćeno i jadno, a neretko zameraju drugima što više ne paze na njih, pa su ogorčeni na druge. Često im je lakše da u potpunosti napuste odnos, nego da se suoče i otvoreno kažu šta im smeta. Ipak, ni ovaj način ponašanja nije drag onima sa kojima su u odnosu. Drugi često imaju osećaj da moraju “hodati po jajima” jer im osoba neće reći kad joj nešto smeta pa moraju uvek paziti, katkad osećaju krivicu, a ne znaju gde su tačno pogrešili ili ih takvo ponašanje ljuti (“pa nek već jednom kaže što hoće”, “sam je kriv kad ih pušta da mu to rade”), tako da odnos opet trpi i postoji mogućnost sukoba ili prekida odnosa.
Najviše poštovanja kod drugih izaziva asertivno ponašanje.
Asertivna osoba će iskreno reći šta joj smeta, ali i šta joj se sviđa kod drugih, ona pazi da ne vređa osećanja drugih, ali i zahteva da se drugi prema njoj ponašaju s poštovanjem. Osnovni cilj asertivnog ponašanja je komunicirati, tako da asertivna osoba poštuje sebe, svoja osećanja, potrebe i granice ali i osećanja, potrebe i granice drugih ljudi. Drugima je sa njima lako, znaju na čemu su, ne moraju paziti na takvu osobu – jer znaju da ona sama pazi na sebe i znaju da takva osoba poštuje i njih. Jasno razgraničavanje odgovornosti i preuzimanje svoje odgovornosti takođe spada u asertivno ponašanje. Ovakva komunikacija smanjuje mogućnost sukoba i pospešuje njihovo adekvatno rešavanje, a odnosi su češće zadovoljavajući i uspešnije se održavaju.
- Neka asertivna ponašanja su:
- Primiti i dati kompliment (iskreno)
- Tražiti pomoć ili informaciju koja nam je potrebna
- Izraziti neslaganje s nečijim mišljenjem
- Reći NE kad nešto ne želimo uraditi
- Reći šta osoba oseća i šta misli
- Prihvatiti različito mišljenje
- Izviniti se ako je potrebno, priznati grešku
- Govoriti pred grupom
- Gledati u oči, govoriti tako da nas jasno čuju…
U komunikaciji nam može pomoći i tzv. ASERTIVNA PORUKA koja predstavlja jedan oblik aserivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoja osećanja, potrebe i želje, već i pokazujemo razumevanje osećanja, potreba i želja druge osobe.
Comments
Post a Comment