Skip to main content

Panicni napad i panicni poremecaj – Kako ih razlikovati?

Panični poremećaj nije isto što i panični napad. Da bismo govorili o postojanju paničnog poremećaja kod neke osobe, neophodno je da se jave minimum 4 panična napada u intervalu od mesec dana, kao i da nakon paničnog napada postoji intenzivan strah od pojave novih paničnih napada (strah od straha ili "anticipatorna anksioznost"), takođe u trajanju od mesec dana.

Panicni-poremecaj-1
Panični napad karakterišu sledeći telesni simptomi: otežano disanje ili gušenje, ubrzan rad srca, vrtoglavica, nesvestica, mučnina, znojenje, drhtanje, topli ili hladni talasi ili jeza itd. Da bismo govorili o paničnom napadu, neophodno je postojanje minimum 4 telesna simproma. Takođe, kod osobe koja doživljava panični napad može biti prisutan i strah od ludila, gubitka kontrole, strah od smrti, infarkta, šloga... 

Panični napad se javlja naglo i brzo dostiže vrhunac, za par do 10 minuta. Panični napad ne označava nužno i panični poremećaj, već se može se javiti i u okviru drugih poremećaja (kao što su socijalna anksioznost, jednostavne fobije, hipohondrija itd).

Šta raditi u slučaju jednog izolovanog ili više učestalih paničnih napada? Najbolje bi bilo obratiti se psihologu ili psihijatru. Istraživanja su pokazala da je najuspešnija kombinacija medikamenata i psihoterapije; međutim, iako će izolovana medikamentozna terapija ublažiti anksioznost i negativne telesne simptome, do potpunog izlečenja neophodna je primena nekog vida psihološkog tretmana. Psihoterapijska metoda koja je najveću uspešnost pokazala za panični poremećaj i uopšte svih poremećaja čiju srž predstavlja anksioznost jeste kognitivno bihejvioralna psihoterapija.


Maja Todorović
Psihološko savetovalište Niš

Comments

Popular posts from this blog

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivno...

Crtež autistične devojčice

Ne postoji ni jedan opsežniji tekst o dečijem crtežu koji se nije osvrnuo na crteže male Nađe, devojčice kojoj je najpre postavljena dijagnoza mentalne zaostalosti, a zatim se i autizam .

Da li je vaše dete hiperaktivno?

Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem? Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti. Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije.  Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brb...