Mnogi ljudi postanu nervozni u situacijama kao što su razgovor za posao, govorenje pred velikom grupom ljudi, odgovaranje pred razredom i sl. Međutim, socijalna anksioznost se u mnogo čemu razlikuje od stidljivosti i povremene nervoze koja se javlja u tim situacijama. Strah da se osoba ne osramoti je kod osoba koje imaju socijaln anksioznost toliko jaka da osoba na sve moguće načine izbegava situacije koje je izazivaju i na taj način učvršćuje strah i povećava anksioznost.
Američka psihoterapijska asocijacija (APA) definisala je socijalnu anksioznost (fobiju) kao jak i uporan strah od društvenih aktivnosti u kojima postoji verovatnoća da će osoba biti posmatrana i procenjivana od strane drugih. Ona dovodi do otežanog socijalnog i profesionalnog funkcionisanja. U osnovi ove fobije leži strah da će osoba biti ispitivana, osuđivana od strane drugih, da će se osramotiti u javnosti, da će ljudi imati loše mišljenje o njoj i sl. Iako znaju da su njihovi strahovi iracionalni, teško im je da se odupru.
Okidači socijalne anksioznosti su:
- Javno govorenje
- Upoznavanje novih ljudi
- Situacije u kojima je osoba u centru pažnje
- Situacije u kojima je neko nadgleda dok radi
- Situacije u kojima je zadirkivana ili kritikovana
- Razgovor sa važnim ljudima
- Situacije u kojima je prozvana da odgovara (u školi npr.)
- Telefoniranje
- Polaganje ispita
- Korišćenje javnih kupatila i sl.
Osobe sa socijalnom anksioznošću imaju negativne misli i uverenja koja doprinose održavanju ovog problema (Znam da ću ispasti budala", "Poniziću se", "Pomisliće da sam glup/a"...).
Lečenje
Kognitivno- bihejvioralna terapija pokazala se uspešnom kod tretmana socijalne fobije.
Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković
Comments
Post a Comment