Skip to main content

Opsesivno kompulsivni poremećaj - opsesije i kompulzije

Opsesivno kompulsivni poremećaj ima dva osnovna simptoma, a to su opsesije (prisilne misli) i kompulzije (prisilne radnje). Opsesije se definišu kao ponavljajuće misli, doživljaji ili osećaji koje osoba doživljava kao unutrašnje i neprimerene, a koji uzrokuju značajnu anksioznost ili neprijatnost. Kompulzije su ponavljane radnje ili ponašanja koje smanjuju anksioznost, a za koje osoba smatra da je u obavezi da ih izvršava.
Većina osoba koja ima opsesivno kompulsivni poremećaj ima oba simptoma – opsesije i kompulzije istovremeno. Opsesivne misli bez kompulzija obično su seksualne ili agresivne prirode. Opsesije osoba vidi kao egodistone, što znači da shvata njihovu besmislenost, ali im se ne može odupreti. Nakon izvođenja kompulzivne radnje osoba koja ima opsesivno kompulsivni poremećaj ne oseća zadovoljstvo, ali su neprijatnost i anksioznost manji. Ako se odlaže izvođenje kompulzije, anksioznost i neprijatnost se pojačavaju sve do granice kada ih osoba koja ima opsesivno kompulsivni poremećaj više ne može izdržati pa ipak izvodi radnju. Prema težini kliničke slike opsesivno kompulsivni poremećaj se može podeliti na tri oblika: lakši, srednje teški i teški. Osobe koje imaju opsesivno kompulsivni poremećaj lakšeg oblika dobro reaguju na terapiju (kognitivno bihejvioralna terapija i/ili lekovi) pa ne narušavaju kvalitet života, dok opsesivno kompulsivni poremećaj koji je srednje težak može uticati na svakodnevno funkcionisanje osobe. Opsesivno kompulsivni poremećaj koji ima težak loše reaguje na kognitivno bihejvioralnu i medikamentoznu terapiju, pa i na invazivne oblike lečenja. 

Opsesije 

Opsesivno-kompulsivni-poremecaj-8
Najčešći opsesivni simptomi kod odraslih su: kontaminacija ili nečistoća (45%), patološka sumnja (42%), intruzivne misli (36%) i potreba za simetrijom i ravnotežom (31%). Multiple opsesije prisutne su kod 72% osoba koje imaju opsesivno kompulsivni poremećaj. Opsesije vezane za nečistoću su najčešće i uključuju ekscesivno pranje i čišćenje, kao i opsesivno izbegavanje kontaminiranog objekta. Kontaminirani objekat obično je teško izbeći (npr. urin, feces, bakterije, prašina). Opsesivno pranje može dovesti do dermatoloških problema i infekcija, a strah od bakterija može biti toliko jak da se osoba koja ima opsesivno kompulsivni poremećaj boji napustiti svoj dom. Osobe sa opsesijama nečistoće obično veruju da se nečistoća može preneti sa osobe na osobu ili sa predmeta na predmet i najmanjim dodirom. Patološka sumnja obično rezultira kompulzijama proveravanja. Opsesija je često povezana sa strahom od nasilja (npr. osoba se boji da nije zaključala vrata). Osoba koja ima opsesivno kompulsivni poremećaj često se po nekoliko puta vraća da bi nešto proverila, što može imati posledice u socijalnom funkcionisanju pojedinca. Prisutna je stalna sumnja u sebe i strah da se nešto zaboravilo ili nije proverilo. Intruzivne misli su najčešće agresivnog ili seksualnog sadržaja i obično nisu praćene kompulzijama. Opsesije vezane za simetriju, ravnotežu i preciznost karakterišu se ponavljanjem radnji sve dok osoba nije u potpunosti zadovoljna njenim izvođenjem ili strogim držanjem redosleda izvođenja neke radnje, poput rituala. 

Kompulzije 

Najčešći kompulzivni simptomi kod odraslih su: kompulzije proveravanja (61%), čišćenje – pospremanje (50%), brojanje (36%), potreba za priznavanjem (34%), simetrija (28%), patološko skupljanje (18%) i mentalni rituali (11%). Multiple kompulzije prisutne su kod 58% osoba koje imaju opsesivno kompulsivni poremećaj.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Svake večeri radite na tome da budete srećniji - veoma jednostavno

“Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita: – Šta mislite koliko je teška ova caša? – 50 gr…100 gr… 125 gr… – nagađali su studenti. – Istina je u stvari da ni ja ne znam. i dok je NE izmerimo ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam hteo da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo nekoliko minuta? – Ništa! – odgovoriše studenti. – Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu ceo sat? – ponovo zapita profesor. – Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student. – Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako ceo jedan dan? – Ruka će od takvog napora početi jako da vas boli, a moguće je da će vam se ukoćiti mišići, možda će vam se ruka čak i paralizovati. I vrlo je verovatno da ćete osetiti potrebu da hitno odete kod lekara. – Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se promenila težina čaše? – Ne! – o