Skip to main content

Anksioznost kao crta ličnosti

anksioznost-kao-crta-licnosti-4
Anksioznost se definiše na različite načine, a danas je jedna od najprihvaćenijih definicija definicija definicija Charlesa D. Spielbergera, koji razlikuje anksioznost kao stanje i anksioznost kao crtu ličnosti. Anksioznost kao stanje on definiše kao “emocionalnu reakciju koja se sastoji od neprijatnih, svesno opaženih osećaja napetosti, strepnje, nervoze i zabrinutosti, praćenih aktivacijom ili uzbuđenjem autonomnog nervnog sistema”.
Anksioznost kao crta ličnosti za njega predstavlja “meru individualnih razlika u sklonosti za anksioznost s obzirom na verovatnoću da će stanje anksioznosti biti manifestovano u okolnostima koje uključuju različite stepene stresa”, i ona se odnosi na srazmerno stabilne individualne sklonosti ka anksioznosti. Ljudi koji imaju jače izraženu anksioznost kao crtu ličnosti veći broj situacija procenjuje pretećim ili opasnim pa češće i pokazuju izraženija stanja anksioznosti od ljudi koji imaju slabo izraženu anksioznost kao crtu. Svi ponekad mogu doživeti stanje anksioznosti, ali osobe koje imaju izraženiju anksioznost kao crtu ličnosti doživljavaju taj neprijatan osećaj češće. Osobe sa visoko izraženom anksioznom crtom ne moraju imati i dodatni strah od simptoma anksioznosti kada se oni pojave.

Pomoću anksioznost kao crta moguće je predviđati buduće anksiozne simptome na temelju prošlih, sličnih iskustava, dok se pomoću anksiozne osetljivosti mogu predviđati budući strahovi na temelju jačine verovanja o posledicama tih strahova i anksioznosti, nezavisno od frekvencije i intenziteta anksioznih iskustava u prošlosti. Na temelju crte anksioznosti predviđaju se stanja anksioznosti u uslovima psihološke pretnje, a posebno u uslovima evaluacije.

Neki autori smatraju da se anksioznost kao crta odnosi na opštu sklonost osobe da anksiozno reaguje na potencijalno provocirajuće anksiozne nadražaje, dok je anksiozna osetljivost više specifična sklonost anksioznog reagovanja na sopstvenu anksioznost i telesne simptome povezane sa anksioznošću. Neka osoba može imati izraženu crtu anksioznosti i imati sklonost za doživljavanje čestih i intenzivnih epizoda anksioznih stanja, a da istovremeno nema izraženu anksioznu osetljivost, i obratno.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković


Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Svake večeri radite na tome da budete srećniji - veoma jednostavno

“Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita: – Šta mislite koliko je teška ova caša? – 50 gr…100 gr… 125 gr… – nagađali su studenti. – Istina je u stvari da ni ja ne znam. i dok je NE izmerimo ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam hteo da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo nekoliko minuta? – Ništa! – odgovoriše studenti. – Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu ceo sat? – ponovo zapita profesor. – Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student. – Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako ceo jedan dan? – Ruka će od takvog napora početi jako da vas boli, a moguće je da će vam se ukoćiti mišići, možda će vam se ruka čak i paralizovati. I vrlo je verovatno da ćete osetiti potrebu da hitno odete kod lekara. – Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se promenila težina čaše? – Ne! – o