Skip to main content

Opsesivno kompulsivni poremećaj- Osnove

Opsesivno kompulsivni poremećaj (OKP, eng. OCD) spada u grupu anksioznih poremećaja.

Opsesivno-kompulsivni-poremećaj-123
Osnovna ideja kod opsesivno-kompulsivnog poremećaja je da u odsustvu stvarne kontrole nad nekim događajem ili sopstvenim ponašanjem, osećaj bespomoćnosti i anksioznosti koji se tom prilikom javlja može biti umanjen ili izbegnut ako se uspostavi neki drugi oblik kontrole, u ovom slučaju u obliku brojanja, ponavljanja, slaganja po određenom redosledu i sl. Stoga su opsesije bez rituala retke, dok su češći slučajevi sa višestrukim opsesijama i kompulzijama.

Nametljive, neželjene, misli su, u osnovi, univerzalno ljudsko iskustvo. Značenje i interpretacija ovih misli drugačija je kod opsesivno kompulsivne osobe. Naime, osobe sa opsesivno kompulsivnim poremećajem pridaju posebno značenje ovim, nametljivim mislima, pa zato one postaju ugrožavajuće. Sa druge strane, za osobe koje nemaju opsesivno kompulsivni poremećaj, ove misli imaju neutralno značenje.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) obično uključuje i opsesije i kompulzije, iako neke osobe sa OKP-om imaju samo jedan oblik smetnji.

Opsesije (lat. obsessio - opsedanje, obuzetost nečim, opsednutost) su ponavljajuće i uporne misli, porivi ili slike koje se doživljavaju kao nametljive i neprimerene i uzrokuju značajnu anksioznost ili neprijatnost. To nisu samo preterane brige o realnim životnim problemima. Osoba se trudi da ne obraća pažnju na njih ili da ih potisne, i tada obično prepoznaje da su proizvod sopstvenog uma. Najčešće opsesije su: agresivne, seksualne, religiozna, povezane sa simetrijom i sl.

Opsesivno-kompulsivni-poremećaj-125
Kompulzije (lat. compulsio - primoravanje, prisiljavanje, prisila) su ponavljajuća ponašanja (npr. pranje ruku, slaganje, proveravanje) ili psihičke aktivnosti (npr. moljenje, brojanje, tiho ponavljanje reči) za koje osoba oseća da je primorana da ih izvodi ili zbog neke opsesije ili prema nekim pravilima kojih se strogo mora pridržavati. Njihov cilj je sprečavanje ili umanjivanje nelagodnosti ili sprečavanje nekog strašnog događaja, ali ove aktivnosti nisu na realan način povezane sa onim što trebaju sprečiti ili su jasno preterane. Najčešće kompulzije su: kompulzije čišćenja, pranja, proveravanja, brojanja, skupljanja i sl.

* Kognitivno bihejvioralna terapija je metoda izbora za opsesivno kompulsivni poremećaj.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Svake večeri radite na tome da budete srećniji - veoma jednostavno

“Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita: – Šta mislite koliko je teška ova caša? – 50 gr…100 gr… 125 gr… – nagađali su studenti. – Istina je u stvari da ni ja ne znam. i dok je NE izmerimo ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam hteo da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo nekoliko minuta? – Ništa! – odgovoriše studenti. – Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu ceo sat? – ponovo zapita profesor. – Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student. – Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako ceo jedan dan? – Ruka će od takvog napora početi jako da vas boli, a moguće je da će vam se ukoćiti mišići, možda će vam se ruka čak i paralizovati. I vrlo je verovatno da ćete osetiti potrebu da hitno odete kod lekara. – Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se promenila težina čaše? – Ne! – o