Skip to main content

Opsesivno kompulsivni poremećaj- Osnove

Opsesivno kompulsivni poremećaj (OKP, eng. OCD) spada u grupu anksioznih poremećaja.

Opsesivno-kompulsivni-poremećaj-123
Osnovna ideja kod opsesivno-kompulsivnog poremećaja je da u odsustvu stvarne kontrole nad nekim događajem ili sopstvenim ponašanjem, osećaj bespomoćnosti i anksioznosti koji se tom prilikom javlja može biti umanjen ili izbegnut ako se uspostavi neki drugi oblik kontrole, u ovom slučaju u obliku brojanja, ponavljanja, slaganja po određenom redosledu i sl. Stoga su opsesije bez rituala retke, dok su češći slučajevi sa višestrukim opsesijama i kompulzijama.

Nametljive, neželjene, misli su, u osnovi, univerzalno ljudsko iskustvo. Značenje i interpretacija ovih misli drugačija je kod opsesivno kompulsivne osobe. Naime, osobe sa opsesivno kompulsivnim poremećajem pridaju posebno značenje ovim, nametljivim mislima, pa zato one postaju ugrožavajuće. Sa druge strane, za osobe koje nemaju opsesivno kompulsivni poremećaj, ove misli imaju neutralno značenje.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) obično uključuje i opsesije i kompulzije, iako neke osobe sa OKP-om imaju samo jedan oblik smetnji.

Opsesije (lat. obsessio - opsedanje, obuzetost nečim, opsednutost) su ponavljajuće i uporne misli, porivi ili slike koje se doživljavaju kao nametljive i neprimerene i uzrokuju značajnu anksioznost ili neprijatnost. To nisu samo preterane brige o realnim životnim problemima. Osoba se trudi da ne obraća pažnju na njih ili da ih potisne, i tada obično prepoznaje da su proizvod sopstvenog uma. Najčešće opsesije su: agresivne, seksualne, religiozna, povezane sa simetrijom i sl.

Opsesivno-kompulsivni-poremećaj-125
Kompulzije (lat. compulsio - primoravanje, prisiljavanje, prisila) su ponavljajuća ponašanja (npr. pranje ruku, slaganje, proveravanje) ili psihičke aktivnosti (npr. moljenje, brojanje, tiho ponavljanje reči) za koje osoba oseća da je primorana da ih izvodi ili zbog neke opsesije ili prema nekim pravilima kojih se strogo mora pridržavati. Njihov cilj je sprečavanje ili umanjivanje nelagodnosti ili sprečavanje nekog strašnog događaja, ali ove aktivnosti nisu na realan način povezane sa onim što trebaju sprečiti ili su jasno preterane. Najčešće kompulzije su: kompulzije čišćenja, pranja, proveravanja, brojanja, skupljanja i sl.

* Kognitivno bihejvioralna terapija je metoda izbora za opsesivno kompulsivni poremećaj.


Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković

Comments

Popular posts from this blog

Da li je vaše dete hiperaktivno?

Šta je hiperaktivnost i kako (na osnovu čega) roditelji mogu da znaju da li je njihovo dete hiperaktivno, odnosno da ima problem? Ukoliko dete u količini i intenzitetu motoričke aktivnosti trajno odstupa od svojih vršnjaka, postoji mogućnost da se radi o hiperaktivnosti. Hiperaktivnost je poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja, preterane i situaciji neprilagođene aktivnosti i impulsivnosti. Drugim rečima hiperaktivnost je nesposobnost da se reguliše nivo aktivnosti u skladu sa zahtevima situacije.  Klasičan primer hiperaktivnog deteta je dete koje stalno žuri, počinje da radi zadatak pre nego što je dobilo uputstvo, “čačka” sve moguće predmete u svojoj blizini, lupka, kucka, klati nogama, klati se za stolom, skače s teme na temu, ne završava započeto, krevelji se, pravi višak pokreta bez potrebe, ne može da se skrasi na jednom mestu, ne može da zapamti i sledi uputstva koja su data, prekida vas, uskače u reč, lako odustaje i pre nego što proba da uradi nešto, brb...

Depresija

Šta je depresija? Reč depresija potiče od latinske reči deprimere , što znači potisnuti, utisnuti ili udubiti. Depresija se najčešće vezuje za osećanje tuge, međutim, ona je kompleksnija od obične tuge. Nju karakteriše povlačenje, potištenost, pad volje i energije, nesanica, gubitak apetita, prepuštanje mračnim mislima, samookrivljavanje, usporen misaoni tok, beznadežnost, i bespomoćnost. Depresija utiče na raspoloženje, osećanja, misli, ponašanje i zdravlje uopšte.

Crtež autistične devojčice

Ne postoji ni jedan opsežniji tekst o dečijem crtežu koji se nije osvrnuo na crteže male Nađe, devojčice kojoj je najpre postavljena dijagnoza mentalne zaostalosti, a zatim se i autizam .