Skip to main content

Zasto je igra bitna za deciji razvoj?

Igra je jedna od osnovnih potreba svakog deteta. Kroz igru dete upoznaje i sebe, ali i društvenu i fizičku sredinu u kojoj raste, uči i razvija se. U tekstu koji sledi, govorićemo o tome zašto je igra sa vršnjacima izuzetno značajna za razvoj i zdravo odrastanje svakog deteta.

Kako dete raste, tako raste i njegova potreba da se u igri nadju i druga deca. U igri sa vršnjacima ne samo da dete uživa, već je vršnjačka igra značajna i za sve druge aspekte njegovog razvoja. Ona ga uvodi u svet medjuljudskih odnosa, uči ga saradnji, strpljenju, odgovornosti, pravljenju kompromisa, kao i mnogim drugim veoma značajnim životnim veštinama. Igra sa vršnjacima, takođe, detetu pruža i osećaj pripadnosti, što je od neprocenjivog značaja za razvoj njegovog samopoštovanja.

Medjutim, u današnje vreme sve ređe vidjamo decu koja se bezbrižno igraju i druže u ulazima i dvorištima zgrada. Iz straha da to više nisu bezbedna mesta za igranje, ali i pod uticajem napredne tehnologije, TV stanica na kojima su crtani filmovi 24 sata dnevno, interneta, video igrica, deca sve više svog slobodnog vremena provode u kući ispred raznih ekrana – tableta, računara, TV prijemnika, mobilnih telefona. Igra sa vršnjacima, čini se, kao da ostaje u drugom planu.

Deca se radjaju s kapacitetom za igru, ali istraživanja pokazuju da se ovi kapaciteti pod uticajem načina života koji vodimo smanjuju. Sve manje je vršnjačke igre, kao i razvijanja odnosa bliskosti i poverenja medju decom. Često se dešava da se i mi odrasli vrlo lako umešamo u dečju igru zauzimajući ulogu sudije, procenjujući ‘’ko je prvi počeo’’, ‘’ko je u pravu, a ko nije’’. Na taj način uskraćujemo deci razvijanje veoma značajnih životnih veštine, a to su rešavanje konflikata, razvoj tolerancije, prihvatanja različitosti i drugačijih osećanja, stavova, mišljenja . Ukoliko sačekamo sa ishitrenim upadicama u njihove odnose, deca najčešće sama pronađu najadekvatniji način kako da izadju iz konfliktne situacije. Konflikt je vrsta komunikacije koja treba da bude sastavni deo učenja i odrastanja.

Organizacijom porodičnog života, tako da ostane bar par sati nedeljno za igru sa vršnjacima, naša deca će imati višestruku dobit. Za takvu vrstu igre, deci najčešće nisu potrebne ni skupocene igračke. Dovoljno će biti malo otvorenog prostora, prisećanje na tradicionalne igre i materijale kao što su ‘’Izmedju dve vatre’’, lastiš, klikeri, školica, koje svakako utiču na razvijanje, ne samo na socio-emocionalni, nego i intelektualni razvoj deteta.

Comments

Popular posts from this blog

Radica Ristić Stojilković Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. Autor je više naučnih radova iz različitih oblasti psihologije, a trenutno je u procesu izrade doktorske disertacije. kontakt telefon: 0628734474 kontakt e-mail: psiholoskosavetovalistenis@yahoo.com skype: psiholoskosavetovalistenis Maja Todorović Diplomirani master psiholog, kognitivno bihejvioralni psihoterapeut pod supervizijom. kontakt telefon: 0643759430

Šta je ADHD, a šta ADD?

ADD i ADHD su skraćenice za Attention Deficit Disorder i Attention Deficit Hyperactivity Disorder. Ovi termini se odnose na deficit pažnje sa ili bez hiperaktivnosti.  Deca sa ADD problemom ispoljavaju tri osnivne karakteristike u ponašanju:   1. Selektivna pažnja i memorija: Najčešće imaju dva ekstrema pažnje. Odlično mogu da se fokusiraju na nešto što je njima zanimljivo ili u situacijama koje su nove i interesantne (Najčešće nemaju veze sa školom. Uglavnom su u pitanju video igrice ili TV), ali imaju izrazito lošsu koncentraciju kada treba da obavljaju svakodnevne, posebno školske aktivnosti. Ovoj deci selektivna je i memorija. Od pročitanog teksta ona obično zapamte stvari koje većina dece ne zapamti, ali propuste da memorišu ono što drugi memorišu. Pamte ono što je njima interesantno, a ne ono što je potrebno da zapamte. 2. Rasejanost: Lako ih omete bilo koja spoljašnja stimulacija ili neka ideja koja nema veze sa zadatkom koji obavljaju. 3. Impulsivnost: Reagu

Test za dijagnostifikovanje anoreksije

Bojiš se dobijanja na težini, mnogo paziš na unos kalorija ili ti se čini da je tvoj odnos sa hranom izvan kontrole? Osećaš se krivim/om i kažnjavaš se nakon jela? Izbegavaš pričati o hrani ili prisustvovati druženjima sa prijateljima i porodicom kako bi lakše održao/la svoj dnevni režim ishrane? Možda si u riziku da razviješ poremećaj ishrane . Upravo reagovanje na vreme ti može pomoći.  Uradi ovaj test!