Čest problem u komunikaciji je činjenica da ono što mislimo i govorimo nije isto kao ono što je druga osoba razumela. Uz to, često želimo drugoj osobi jasno reći šta želimo od nje, a to se završi međusobnim prebacivanju i izvlačenjem starih grešaka pa razgovor odluta od početne ideje, a neretko se završi i žustrom raspravom i svađom. Čini nam se da nas ta osoba stalno pogrešno razume, da ne želi da nas sasluša, da neće priznati da smo u pravu, a sa druge strane čujemo iste prigovore na svoj račun. Započeti razgovor, umesto dogovorom, završava se kao „ping-pong“ prebacivanje lopte sa jednog na drugog. Razloga za takav „scenario“ ima više, a jedan od njih je i način komunikacije, tj. način na koji govorimo to što želimo reći. Postoje određene tehnike komunikacije koje je moguće relativno lako naučiti, a koje mogu pozitivno uticati na ishode naših razgovora.
Tehnika komunikacije koja značajno doprinosi tome da nas druga osoba bolje „čuje“ i razume, a koja smanjuje mogućnost sukoba je tzv. JA PORUKA.
U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE. Ti poruke su usmerene na drugu osobu, govore o drugoj osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim osobinama. Naglasak je na tome kakva je druga osoba – po našem mišljenju. Da bi bilo jasnije evo nekoliko primera TI PORUKA: „ Ti nikad ne izneseš smeće kada te zamolim.“, „Ti si smotana, nije sport za tebe.“, „Uvek kasniš iako sam ti rekao da moraš doći na vreme!“, „Brukaš me svojim glupostima pred prijateljima, kako te nije sramota?!“ „Kako baš ti uvek slučajno nešto razbiješ?!“, „Zašto uvek kasniš, šta misliš da si neka faca pa da te ja stalno čekam?!“… TI PORUKE slične su upiranju prsta u nekoga, optužuju. To niko ne voli i svi se osećaju napadnuto kad im nešto govorimo kroz TI PORUKE. Ljudi prirodno odgovaraju na napad, obično tako da se opravdavaju ili krenu u kontranapad ili se isključe i prekidaju komunikaciju. TI PORUKE tako često dovode do sukoba, prekida komunikacije i osećaja krivice koja negativno utiče na odnos.
Korišćenje JA PORUKA pomaže da ne idemo u napad već da asertivno komuniciramo, da iznesemo ono što nas muči vezano za ponašanje druge osobe i šta želimo. JA PORUKE povećavaju šansu da nas druga osoba čuje u potpunosti i povećava saradljivost druge osobe.
Kako izgledaju JA PORUKE?
JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako koristimo. Za početak moramo naučiti da govorimo o sebi, a ne o drugoj osobi i da preuzmemo odgovornost za ono što mi želimo. To se zove asertivna komunikacija – jasno se zauzimamo za svoju potrebu bez ugrožavanja druge osobe. Najteži deo je poznavati sebe, svoja osećanja i svoju potrebu, tj. ono što nama smeta, zbog čega nam to smeta i šta želimo od druge osobe. Naravno, može biti i pozitivna – pa je onda šta nam se sviđa, zbog čega – a šta želimo je onda dosta jasno.
Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:
Osećam se _________________________ (treba prepoznati kako se osećamo)
Kada ti _____________________________ (dati konkretan opis ponašanja, bez etiketa)
Zato što ____________________________ (zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osećaj)
Zato želim (hoću, ne želim) ____________ (ne TI TREBAŠ, već JA želim, treba, hoću, neću…)
Kada pričamo sa manjom decom ja poruke moraju biti kratke i jasne, a kad pričamo sa adolescentima nije loše dodati i koju će oni korist imati od toga što sarađuju sa našom potrebom, odnosno ako urade to što mi želimo. JA PORUKA nije čarobni štapić, ona ne osigurava sradnju, ali povećava šansu saradnje i povećava šansu da obe strane tačno čuju šta ona druga strana želi, šta joj treba ili šta joj smeta.
Psihološko savetovalište Niš
psiholog Radica Ristić Stojilković
Comments
Post a Comment